Piše: Pejo Gašparević

Kakvu važnost ima uhićenje ratnog člana Predsjedništva BiH Ejupa Ganića u Londonu na temelju zahtjeva Srbije čije ga Tužiteljstvo tereti za ratne zločine počinjene u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici u svibnju 1992. godine nad skupinom tadašnjih pripadnika JNA?

Brzopoteznim odgovorom da su Britanci takvim postupkom još jednom demonstrirali svoju tradicionalnu bliskost Srbima neće se reći neistina, ali će se zanemariti slojevitost učinaka koja se proizvodi Ganićevim držanjem u Londonskom pritvoru. Gledajući širu sliku, nisu od presudni važnosti zahtjevi Beograda da se Ganića izruči Srbiji, niti su sudbinska traženja Sarajeva da se Ganića, uz već prikupljenu novčanu jamčevinu, pusti na slobodu. To su samo pojavni oblici već poznatih različitih pristupa Sarajeva i Beograda na dinamiku zbivanja u regiji. Ključnom se čini okolnost da o ambicijama  Sarajeva i Beograda u vezi Ganića odlučuje Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije. I Beograd i Sarajevo imaju svoje razloge dokopati se Ganića, ali u konačnici, narodski rečeno, pita se Engleze. Takva činjenica ponovno je usidrila Britansku diplomaciju u središte balkanskih zavrzlama. Zapravo, Ganićevo pritvaranje u Londonu doprinos je obnavljanju utjecajnije uloge Velike Britanije na Balkanu. Nije za zanemariti kontekst u kojem se priređuje londonski igrokaz  s Ganićem. U situaciji kada se učvršćuje njemačko-francusko savezništvo radi jačanja institucija Europske unije - Balkan , gledajući kroz brisselske naočale, ponovno iščezava iz europskog vidokruga. U kontinentalnoj mlitavosti Europske unije, Londonu se ostavlja dodatni manevarski prostor sa snažniji angažman na Balkanu. A na globalnoj razini američko političko udaljavanje od Balkana zasvjetlucalo je  kao signal Rusiji i Turskoj za pojačavanje vlastitih diplomatskih akcija u BiH i na Balkanu. Zapravo, u britanskom uhićenju Ganića Beograd i Banja Luka  svoje političko-diplomatske poglede usmjeravaju na London a ne na Rusiju, dok se  Sarajevo prinuđeno iz smjera Turske zaokrenuti ka Velikoj Britaniji. Otvorenije rečeno u „slučaju Ganić“ pravi gazda Balkana je Velika Britanija. Na taj se način nastavlja (prevažna) britanska igra na Balkanu. Čak su tri britanska lorda igrala glavne uloge na Balkanu u posljednjih dvadesetak godina. Najprije je lord Peter Carrington početkom 90-ih godina rukovodio postupcima međunarodne zajednice prema Balkanu u vrijeme raspadanja bivše Jugoslavije. Zatim je uskrsnuo lord David Owen, i napokon lord Paddy Ashdown je u razdoblju od 2002. do 2006. godine bio Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH.

Duh britanske politike prema jugoistočnom dijelu Europe sugestivno je sažet još u Drugom svjetskom ratu. Tadašnji britanski premijer Winston Churchill, tražeći saveznike, poručio je ovako: „Srbi, poznajemo vas. Bili ste naši saveznici u posljednjem ratu i vaše je oružje ovjenčano slavom. Hrvati i Slovenci, poznata nam je vaša povijest, stoljećima ste bili predziđe kršćanstva. Vaša se ratnička slava proširila diljem kontinenta“. Dakle, svakomu se rekne ono što mu je ugodno čuti.

Komentirajte prvi

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2